Juče je u moju firmu došlo dvoje, hm,
"web dizajnera" u pokušaju, pa sam ja dobio u zadatak da im "podignem" sajt...
Prekinuću ovde, za sad. Flashback na moj prvi web sajt... (Uzgred, baš me zanima kakva su vaša iskustva/prisećanja, dragi nepostojeći čitaoci.)
Dakle, moju prvu stranicu sam postavio na internet negde u periodu '96/'97... Naime, u "Računarima " je izašao dodatak -- HTML 3.2 referenca, a ja, pošto nisam imao pametnija posla , odlučih da se malo pozabavim tom novom tehnologijom. Kako tada nisam imao računar (moja stara 386-ica je, nakon crkavanja hard diska, rasprodata u delovima, a za nov nisam imao para), bio sam osuđen na računarski centar ETF-a, i tadašnju opremu koja se sastojala iz VAX terminala. Da, onih zelenih, text-only terminala, preko kojih ste se mogli ulogovati na neku od dostupnih Unix ili VAX mašina. Naravno, iznerviran situacijom, skucah onako u naletu gnevno-očajne dosade nekoliko glupih stranica, koje su se svodile na neko nerviranje kroz zajebanciju, u skladu s mojim stanjem (začudo, imao sam 2000+ hitova za 2 meseca, i čak i par mailova!).
Sledeći pokušaj je bio kad sam se dočepao kompjutera, i natrapao na NetObjects Fusion (valjda se tako zvao). Naravno, vođen glupavom filozofijom programa, sklepao sam šaren i glasan sajt, no vrlo brzo sam skapirao da to nije to, tim pre što nije mogao da se edituje source... Tako da njega ne bih baš ni računao, tim pre što ta stranica nikad nije ugledala svetlost dana, da ne kažem interneta.
E, prva stranica koju sam zaista postavio, zajedno s još par drugara, u "komercijalne" svrhe, je bila ručno kodirana u HTML-u, imala je i neki elementarni CSS, i iako je obilovala narandžastim i crvenim nijansama, i dalje smatram da je za taj nivo bila elegantno dizajnirana, i dan danas se ne stidim tog sajta.
Poenta svega ovoga: čak i kad sam radio u NOF-u, stvari nisu bile "sklepane". Vodio sam računa da slike budu optimizovane, da stilovi budu koliko-toliko optimizovani. Nikad nisam bio neki dizajner, ali sam izbegavao da mi stranice budu "kazna za oči", a kamo li da spadnu u kategoriju "nek sva čula pate". Pokušavao sam da se držim zdravog razuma i logike da je kod i sama stranica treba da bude relativno čista.
Elem da se vratimo na vajne "dizajnere". Dakle traže ljudi da im podignem stranicu. Ja polu-zbunjeno pitam (pošto je očito hosting išao preko moje firme), da li im trebaju FTP podaci ili šta? Oni onako još zbunjeniji od mene, ne znaju ni šta je FTP, ali eto doneli su disk sa stranicom.
Ništa, krenem da uploadujem stvar, onako usput im objasnim kako se to radi, naravno shvatim da su oni sklepali sajt... Sklepali je najbolji izraz, jer ono što je usledilo je blagi užas.
Još dok je upload išao, primetio sam da ima nekoliko ogromnih fajlova.
Ispostavilo se da većina slika nije ni risajzovana, a kamo li optimizovana, nego su oni to prepustili browseru. Zapravo, sajt je iznabadan u DreamWeaveru, a slike su korigovali ručno, direkt iz DW.
Tako je u pozadini navigacije završio gif od skoro megabajt, koji čak nije proporcionalno razvučen (tj skupljen) nego onako "odoka". Pozadina stranice je gif od 300kb, a ima i još par slika koje su onako u full-size direktno s fotoaparata postavljene.
Dalje, nisu znali da treba da postoji index.html nego su stranice imenovali kako im se svidelo, a imali su gadnih problema s borderima oko slika koje su navigacioni linkovi (da, svi smo naleteli na to na početku karijere, ali smo brzo naučili makar za border="0").
Još je povrh svega ubačen neki flash, koji je u suštini neki slideshow (verovatno izgenerisan nekom od milijardu takvih aplikacija).
A kako je to uklopljeno, ne bih trošio reči. Kad bi neko one moje gorepomenute "rane radove", tačnije onaj rađen u NOF-u, poredio s tim, osetio bih se uvređenim, al' ozbiljno.
Najgore od svega je što su oni nekom uzeli neke pare za to. Pretpostavljam ne mnogo, ali, kad je lik hteo da plati malog Đokicu da mu odradi sajt za šaku kikirikija, to je i dobio. Rekao bih da je bilo tako, jer kad videh kako mu je dizajniran logo, pretpostavljam da je i taj dizajner to odradio za jedan kit-ket ili snikers. Uslovno rečeno, dizajner, pre klinac iz komšiluka.
Webom se, na žalost, oduvek bavio svako, jer su alatke, pogotovo one početničke, i sa pogrešnom filozofijom, lako dostupne.
Dreamweaver teško da je početnička aplikacija, no kako je kod nas sve to "besplatno", na njemu se iživljava ko stigne.
Da ne bih bio pogrešno shvaćen -- svako je nekad bio početnik i nije znao mnogo toga, ali ako ste početnik, niste ćoravi. Imajte malo (samo)poštovanja, i ne bacajte svakakvo đubre na web.
Ako vidite da ne znate - a činjenica da ne znate kako se sajt postavlja, i šta je index strana, je vrlo dobar pokazatelj - radite dalje i usavršavajte se. Koristite Google, for God's sake, svo znanje leži tamo, samo treba da posegnete za njim, umesto da ubeđujete sebe da nešto znate, a nemate pojma.
"web dizajnera" u pokušaju, pa sam ja dobio u zadatak da im "podignem" sajt...
Prekinuću ovde, za sad. Flashback na moj prvi web sajt... (Uzgred, baš me zanima kakva su vaša iskustva/prisećanja, dragi nepostojeći čitaoci.)
Dakle, moju prvu stranicu sam postavio na internet negde u periodu '96/'97... Naime, u "Računarima " je izašao dodatak -- HTML 3.2 referenca, a ja, pošto nisam imao pametnija posla , odlučih da se malo pozabavim tom novom tehnologijom. Kako tada nisam imao računar (moja stara 386-ica je, nakon crkavanja hard diska, rasprodata u delovima, a za nov nisam imao para), bio sam osuđen na računarski centar ETF-a, i tadašnju opremu koja se sastojala iz VAX terminala. Da, onih zelenih, text-only terminala, preko kojih ste se mogli ulogovati na neku od dostupnih Unix ili VAX mašina. Naravno, iznerviran situacijom, skucah onako u naletu gnevno-očajne dosade nekoliko glupih stranica, koje su se svodile na neko nerviranje kroz zajebanciju, u skladu s mojim stanjem (začudo, imao sam 2000+ hitova za 2 meseca, i čak i par mailova!).
Sledeći pokušaj je bio kad sam se dočepao kompjutera, i natrapao na NetObjects Fusion (valjda se tako zvao). Naravno, vođen glupavom filozofijom programa, sklepao sam šaren i glasan sajt, no vrlo brzo sam skapirao da to nije to, tim pre što nije mogao da se edituje source... Tako da njega ne bih baš ni računao, tim pre što ta stranica nikad nije ugledala svetlost dana, da ne kažem interneta.
E, prva stranica koju sam zaista postavio, zajedno s još par drugara, u "komercijalne" svrhe, je bila ručno kodirana u HTML-u, imala je i neki elementarni CSS, i iako je obilovala narandžastim i crvenim nijansama, i dalje smatram da je za taj nivo bila elegantno dizajnirana, i dan danas se ne stidim tog sajta.
Poenta svega ovoga: čak i kad sam radio u NOF-u, stvari nisu bile "sklepane". Vodio sam računa da slike budu optimizovane, da stilovi budu koliko-toliko optimizovani. Nikad nisam bio neki dizajner, ali sam izbegavao da mi stranice budu "kazna za oči", a kamo li da spadnu u kategoriju "nek sva čula pate". Pokušavao sam da se držim zdravog razuma i logike da je kod i sama stranica treba da bude relativno čista.
Elem da se vratimo na vajne "dizajnere". Dakle traže ljudi da im podignem stranicu. Ja polu-zbunjeno pitam (pošto je očito hosting išao preko moje firme), da li im trebaju FTP podaci ili šta? Oni onako još zbunjeniji od mene, ne znaju ni šta je FTP, ali eto doneli su disk sa stranicom.
Ništa, krenem da uploadujem stvar, onako usput im objasnim kako se to radi, naravno shvatim da su oni sklepali sajt... Sklepali je najbolji izraz, jer ono što je usledilo je blagi užas.
Još dok je upload išao, primetio sam da ima nekoliko ogromnih fajlova.
Ispostavilo se da većina slika nije ni risajzovana, a kamo li optimizovana, nego su oni to prepustili browseru. Zapravo, sajt je iznabadan u DreamWeaveru, a slike su korigovali ručno, direkt iz DW.
Tako je u pozadini navigacije završio gif od skoro megabajt, koji čak nije proporcionalno razvučen (tj skupljen) nego onako "odoka". Pozadina stranice je gif od 300kb, a ima i još par slika koje su onako u full-size direktno s fotoaparata postavljene.
Dalje, nisu znali da treba da postoji index.html nego su stranice imenovali kako im se svidelo, a imali su gadnih problema s borderima oko slika koje su navigacioni linkovi (da, svi smo naleteli na to na početku karijere, ali smo brzo naučili makar za border="0").
Još je povrh svega ubačen neki flash, koji je u suštini neki slideshow (verovatno izgenerisan nekom od milijardu takvih aplikacija).
A kako je to uklopljeno, ne bih trošio reči. Kad bi neko one moje gorepomenute "rane radove", tačnije onaj rađen u NOF-u, poredio s tim, osetio bih se uvređenim, al' ozbiljno.
Najgore od svega je što su oni nekom uzeli neke pare za to. Pretpostavljam ne mnogo, ali, kad je lik hteo da plati malog Đokicu da mu odradi sajt za šaku kikirikija, to je i dobio. Rekao bih da je bilo tako, jer kad videh kako mu je dizajniran logo, pretpostavljam da je i taj dizajner to odradio za jedan kit-ket ili snikers. Uslovno rečeno, dizajner, pre klinac iz komšiluka.
Webom se, na žalost, oduvek bavio svako, jer su alatke, pogotovo one početničke, i sa pogrešnom filozofijom, lako dostupne.
Dreamweaver teško da je početnička aplikacija, no kako je kod nas sve to "besplatno", na njemu se iživljava ko stigne.
Da ne bih bio pogrešno shvaćen -- svako je nekad bio početnik i nije znao mnogo toga, ali ako ste početnik, niste ćoravi. Imajte malo (samo)poštovanja, i ne bacajte svakakvo đubre na web.
Ako vidite da ne znate - a činjenica da ne znate kako se sajt postavlja, i šta je index strana, je vrlo dobar pokazatelj - radite dalje i usavršavajte se. Koristite Google, for God's sake, svo znanje leži tamo, samo treba da posegnete za njim, umesto da ubeđujete sebe da nešto znate, a nemate pojma.
No comments:
Post a Comment